Moja priča
Moje ime je Ivana Štedul i stručnjakinja sam za rani razvoj. Osim što sam diplomirala na Specijalističkom diplomskom studiju fizioterapije (3 + 2, neurološki modul) i radne terapije, majka sam 5- ero djece (od kojih je 2 bilo neurorizično; jedno dijete s hipertonusom, drugo dijete rođeno prijevremeno s hipotonusom).
A ovo je moja priča…
Kada sam rodila svog prvog sina Filipa imala sam 24 godine. Filip je rođen kao terminska beba i od samog rođenja bio je dijete koje ne spava.
Nije spavao po danu. Nije spavao po noći. Nije spavao u kolicima. Nije spavao na rukama. Nije spavao u nosiljci. Nije spavao aposlutno skoro nikada. Tu i tamo bi se nakratko ugasio kad više nije imao snage za plakanje. No, i to je bilo kratkog vijeka.
Osim što nije spavao, bio je beba koja puno plače. Plakao je kad je bio gladan. Plakao je kad je bio žedan. Što je normalno. Plakao je zbog kolica. Plakao je zbog neispavanosti. Plakao je po cijele dane samo da nas obavijesti da je tu i prisutan.
Dijete inspiracija
S njim je bilo nemoguće otići na kavu i bila sam silno ljubomorna na sve mame koje su bezbrižno sjedile na terasama i uživale u suncu dok su njihove bebe spavale u kolicima kao mali anđeli.
Filip je isključivo mogao zaspati samo u svom krevetiću pri posebnim okolnostima. Ako smo zakasnili ma samo minutu pri stavljanju na spavanje, od tog spavanja nije bilo ništa.
Bili smo potpuno iscrpljeni, a je se nisam mogla pomiriti s činjenicom da mu ne mogu pomoći da postane zadovoljnija i sretnija beba. I tako sam jedne noći, u 3 ujutro kad je napokon zaspao, uzela sve svoje bilješke o ranom razvoju napravljene u Camphillu, gdje sam ranije radila i krenula ih isčitavati.
Vrlo brzo došla sam do zaključka kako je Filip hiperreagibilna beba i kako u potpunosti moramo promijeniti svoj princip razvojnih aktivnosti koje smo s njim provodili.
Tajni recept
Iduće jutro kad smo se probudili, krenula sam s istraživanjem. I tako svakog dana. Provodila sam s njim različite poticajne radnoterapijske i fizioterapijske aktivnosti i u istu bilježnicu zapisivala one aktivnosti na koje je odlično reagirao, kao i one aktivnosti koje su ga plašile i nisu mu bile ugodne.
Prilagodbom pojedinih razvojnih aktivnosti kroz nekoliko tjedana došla sam do našeg tajnog recepta i on je prvi put sa 5 mjeseci starosti preko dana odspavao 3 sata u komadu. Wohoho, to je bio razlog za feštu! Sa 6 mjeseci odspavao je cijelu noć, a cijelu noć spava i danas sa skoro 11 godina.
Ono što je njemu pomoglo bio je prvenstveno terapijski rad na samoregulaciji i smanjenju tonusa, koji je od rođenja bio povišen. Bilo je potrebno pronaći aktivnosti koje će ga umiriti, sniziti stres i pomoći mu da se osjeća sigurno u svome tijelu i svojoj okolini. Primijetila sam da, što je više motorički napredovao, i njegovi senzorički sustavi bolje reagiraju.
Od nezadovoljne bebe polagano, ali sigurno postajao je s(P)retno i zadovoljno dijete koje sve senzo-motoričke faze savladava u pravilnom periodu. Popili smo i 1. kavu na terasi kafića i činilo se da smo riješili sve svoje brige. Bilježnicu sam pospremila na dno ormara ne sluteći da će mi zatrebati ponovo… I to vrlo uskoro…
Drugo dijete - novi izazovi
2 godine i 2 mjeseca kasnije, mjesec dana prije termina rodio se Jakov.
Jakov je od početka trudnoće bio kompliciran. Mirovali smo zajedno, u nekoliko navrata bili hospitalizirani u bolnici i trudnoća s njim je bila izrazito stresna za sve. Nakon puknuća vodenjaka obuzela me užasna panika jer sam znala da nas, čim se radi o djetetu koje će biti ranije rođeno, očekuje dosta dugi put vježbanja.
Ono što je specifično za prijevremeno rođenu djecu je dugi stadij spavanja. Jakova je bilo nemoguće probuditi. Sjećam se kako su ga medicinske sestre čupkale za one 3 vlasi kose koje je imao kako bi ga probudile za hranjenje. Isto se nastavilo i kod kuće. On je bio dijete koje samo spava. I jede.
Laici bi rekli „Odlično! Zašto se sad žališ? Pa nakon Filipa se napokon možeš naspavati“, no ja sam znala da, ukoliko on toliko puno spava, njegovi mišići nemaju dovoljno vremena za aktiviranje i samim time će motorički razvoj kasniti.
Ponovno sam izvadila svoju bilježnicu i ponovno se našla pred zidom. Jer sve one aktivnosti koje su bile primjerene za Filipa, Jakovu ništa nisu značile.
Imala sam cilj
Dok je Filipu trebalo smanjiti razinu uzbuđenosti, Jakovu ju je itekako trebalo povećati jer je Jakov bio hiporeagibilan. Uz to je imao i hipotonus.
Napravila sam plan razvojnih aktivnosti i sama sebi obećala da neće prekočiti niti jednu motoričku fazu i da će sve razvojne faze dostići u roku u kojem ih dostižu djeca bez ikakvih senzo-motoričkih poteškoća.
Ponovno smo morali preorganizirati cijeli svoj raspored jer Jakov je vježbao oko 4 sata dnevno. Minimalno. Svaki dan. Ne u komadu, ne brinite.
Muža i Filipa za vrijeme vježbanja poslala sam u šetnju jer nisu mogli slušati plač na početku i krenula. Imala sam cilj.
Vrlo brzo smo uhvatili ritam i plač je ubrzo u potpunosti prestao.
Jakov se samostalno posjeo s boka s 5.5 mjeseci.
Četveronoške je puzao sa 6 mjeseci i 10 dana.
Sve je usvajao puno brže od Filipa i puno prije svojih vršnjaka rođenih u terminu. Pravilno ustajanje s iskorakom napravio je sa 7 i pol mjeseci i tu se dogodila prekretnica.
Naši prijatelji liječnici sa zanimanjem su pratili njihov razvoj i dali su mi ideju da održim jedno predavanje-radionicu za roditelje i bebe u Karlovcu, a vezanu uz aktivnosti koje sam provodila s njih dvojicom.
Prve radionice bile su u mom dnevnom boravku
Nakon predavanja u Karlovcu odmah se formirala grupa majki koje su željele pohađati naše BABYSTEPS Senzo-motoričke radionice za bebe©.
Započeli smo u dnevnom boravku stana u kojem smo tada živjeli. Svaki mjesec smo preko udruge provodili aktivnosti poticanja senzo-motoričkog razvoja i grupe za razvojno vježbanje su uvijek bile pune.
Osim grupnih aktivnosti, provodili smo i individualne za one bebe kojima je to bilo potrebno.
Jakov je bio prvi model, a točno 2 godine i 2 mjeseca kasnije rodila se Gita… Moja kraljica.👸🏻
Trudnoća s Gitom bila je kao vožnja u autiću na sudaranje. Red hospitalizacije, red odličnog osjećanja, red straha od 3. poroda (da, da, kukavica sam) i selidba.
Gita se rodila u 37.-om tjednu i s njom sam još u rodilištu započela s pravilnim postupanjem kroz pravilan babyhandling i razvojne vježbice.
Četvrto dijete - moje čudo
Već s mjesec i pol dana bila je prisutna kao model na karlovačkim radionicama i redovito je vježbala kroz igru. Nije imala nikakvih većih izazova, kao dečki, no desna ručica je od rođenja bila u hipertonusu uz prisutnu blagu asimetriju, što smo vrlo brzo ispravile.
Gita se samostalno posjela s nepunih 6 mjeseci, tada je i propuzala, a prohodala je s 9 i pol.
Budući da se broj beba s kojima sam pomagala konstantno povećavao, 2016. godine našla sam se pred odlukom – dati otkaz na tadašnjem radnom mjestu i isključivo se posvetiti daljnjem razvoju BABYSTEPS programa ili ostati na istom mjestu. Odabrala sam ovo prvo i nikad nisam požalila.
Spajajući znanja iz neuroanatomije i biomehanike pokreta stvorila sam BABYSTEPS Senzo-motoričke radionice za bebe i djecu od 1-3 godine©
Od 2017. godine BABYSTEPS program poticanja ranog razvoja odvija se i u Zagrebu, a od 2023. putem franšize odvija se i u Zadru, Splitu i Osijeku.
Una je moje 4. čudo, rođeno za vrijeme korone. Iako je na težini dobivala manje, nije imala većih odstupanja prilikom rođenja te je s njom razvojno vježbanje od početka bila BABYSTEPS igra!
Njezin senzo-motorički napredak je bio streloviti jer ukoliko određene razvojne aktivnosti pomažu djeci s određenim senzo-motoričkim odstupanjima, zamislite kako tek na njih reagiraju djeca koja ta odstupanja nemaju.
